Ponekad odrasli umjesto djeteta obavljaju ono što bi dijete moglo učiniti i samo, taj postupak im se čini kao jednostavnije i brže rješenje, no je li to ujedno i najefikasnije postupanje? Takvim postupcima odrasli uskraćuju djetetu priliku razvoja samostalnosti i odgovornosti. Kada je dijete malo to se odnosi na radnje oblačenja, hranjenja te obavljanja sličnih svakodnevnih aktivnosti, kasnijim odrastanjem to uključuje složenije poslove poput učenja, pospremanja sobe ili pisanja zadaća. No, samostalnost kako je spomenuto ranije nije samo vještina obavljanja poslova, već i način razmišljanja i samostalnog rješavanja različitih konflikata i problema.
Prilikom određivanja koliko samostalnosti dopustiti djetetu, važno je voditi računa o njegovoj dobi, razvojnoj fazi i mogućnostima. Za malo je dijete važno ne samo da promatra i sluša već i da samo otkriva i istražuje – dodirne, rastavi, sastavi, pomiriši i isproba (pa tako i držati žlicu i samo jesti). Time zadovoljava svoju znatiželju te doživljajima potiče razmišljanje i zaključivanje što je temelj intelektualnog razvitka, a ujedno su to i koraci prema samostalnosti.
S vremenom će dijete početi izražavati želju za samostalnošću na način da želi samostalno raditi stvari koje su odrasli radili do tada za njega, pomagati u kućanskim poslovima i biti samostalni u hranjenju i oblačenju. Važno je da ga roditelji u tome podrže kako bi mu pokazali da imaju povjerenja u njega. Tako će se dijete, kada uspije samo, osjećati vrijedno i uspješno, a uključivanjem u zajedničke aktivnosti i važnim dijelom obitelji. Nakon uloženog napora i nakon što je samo nešto napravilo, dijete će se osjećati kompetentnije i zadovoljnije. Bit će svjesno da je to samostalno obavilo, a ne da je to proizvod rada njegovih roditelja, odgojitelja ili drugih odraslih. To će mu, opet, uliti dodatno samopouzdanje i odvažnost da se upusti u nove kreativne poduhvate.
KAKO RODITELJ MOŽE POTICATI SAMOSTALNOST?
· Poduprite djetetove pokušaje – frustrira ga nešto u čemu ne uspijeva, budite mu pomoć i podrška
· Razlomite probleme – naučite dijete problem podijeliti na manje korake
· Učite dijete rješavati probleme – potaknite ga da razmišlja što bi mogao učiniti kako bi riješio problem, umjesto da mu vi kažete
· Urediti uspjeh – pobrinite se da dijete doživi uspjeh dajući mu zadatak za koji ste sigurni da ga može uspješno riješiti, pogotovo nakon niza neuspjeha
· Budite samostalan roditelj – dijete mora vidjeti i vaše uspjehe. Objasnite mu kako se nosite s izazovima i problemima
· Ponudite mu ideje za nova rješenja – jedna vaša ideja može potaknuti niz njegovih prijedloga
· Dozvolite mu da samo pokušava, ne činite sve umjesto njega
· Potičete i pohvalite djetetove pokušaje da samo nešto napravi bez obzira na ishod
· Pohvalite djetetove uspjehe, pronađite u čemu je dobro i pokažite zanimanje i pažnju
· Pitajte dijete za mišljenje kada je u pitanju nešto što se na njega odnosi
KAKO DJEČJI VRTIĆ MOŽE POMOĆI?
Poticanje samostalnosti u ustanovama ranog i predškolskog odgoja važan je dio svakodnevnog života te odgojno-obrazovnog plana i programa. Odgojitelji već od jasličke dobi djecu potiču na neke samostalne aktivnosti, npr. pospremanje igračaka, penjanje uz stepenice, silaženje niz stepenice, izuvanje i obuvanje obuće, samostalno pranje ruku (od puštanja vode, uzimanja sapuna, zatvaranja vode, brisanja ruku), samostalno jedenje i pijenje iz čaše, pospremanja stola nakon ručka, skidanje i oblačenje odjeće i sl.
Važno je i korisno za dijete da se odgojitelji i roditelji usklade s očekivanjima od djeteta vezano uz razvoj samostalnosti. Djeci je potrebno dati dovoljno vremena da savladaju svaku aktivnost kako bi se osjećali ponosno i uspješno. Na individualnim sastancima s odgojiteljem uvijek možete saznati informacije i pojedinosti o razini samostalnosti vašeg djeteta te dobiti savjet kako unaprijediti ili potaknuti razvoj neke vještine kako bi vaše dijete bilo samostalnije.
“ Sve što može, dijete i mora napraviti samo” M. Montessori
Tekst pripremila: Marta Klafurić, odgojiteljica